PROBLEMI KOD IGRE 6 PROTIV 6 NA KRAJU TRENINGA
I na kraju dolazi čarobni trenutak. Dugo očekivani trenutak. Vrijeme igre 6 protiv 6.
Trebalo je deset minuta laganog zagrijavanja. Četiri jadne serije snimaka (koje su nas svejedno dokrajčile). Deset minuta zamornih pokreta. Još deset minuta u parovima gdje ste vi i vaš partner, kao i obično, pokušali izvući živu glavu. Pola sata sintetičkih obrambenih vježbi.
Ali na kraju dolazi trenutak. Ulazite polje. Igrate!
6 protiv 6 na kraju treninga donosi najbolje i najgore od nas igrača odbojke. Jer smo iz istog tima, ali nitko ne voli gubiti; bez obzira na sve, dali je u pitanju prvenstvo, pivo ili jedini tuš u svlačionici s pokvarenim mlazom.
U tom trenutku izlazi istinska priroda naših pratitelja i drugova. Ovdje su neke od najčešće folklorističkih tipova koji se mogu naći u dvoranama.
1 – Oživljeni
Oživljeni je onaj naš suigrač, koji je počeo trenirati kao crv oko teretane, žaleći se na bilo kakvu ozljedu.
Izgubio je deset minuta kako bi se zamotao ruke s miljama trake, petnaest, kako bi si stegnuo zglobove, dvadeset da se istegne između jedne vježbe i druge.
Ali, kao da se čarolijom, kad igra 6 protiv 6 počinje, iskače poput izvora. Skoči kao Leonel Marshall u zlatno doba. Leti u obranu kao Grebernikov. On se raduje i ruga, što vas je ljuti kao Bernardinha na završnici Olimpijskih igara u Londonu.
2 – Stroj s vječitim alibijem
Točno suprotno oživljenom. Nije se ni krenulo a već ima spreman izgovor.
Nakon svakog krivog napada, drži si za rame izrazom punim boli. Nakon svakog skoka stane rotirati gležanj. Nakon svakog bloka povlači si prste.
Pokušava herojski odoljeti. Ako je njegov tim u prednosti, možda i uspije. Ako umjesto toga gubi, ništa … on je pokušao sve, ali je prisiljen baciti ručnik.
3 – ljut
Na prvoj razmjeni već ima adrenalin koji pumpa na tisuću i zamagljuje svaku racionalnu misao.
Potiče svih. Daje ti “pet” svom snagom. Kod svakog poena se raduje kao da nema sutra. Viče “MOJA” tako glasno da ti skoro raznese bubnjiće. Zaletava se kao kamikaza na svaku loptu, bez obzira dali je to njegova, što uzrokuje besmisleni bordel na terenu.
U redu. Barem dok te ne kritizira jer se nisi bacio na loptu koja je pala na kilometar. A onda ga počnu svrbiti ruke.
4 – Neuki
Klasični igrač kod 6 na 6, koji u svojoj tehničkoj prtljazi ima samo dva udarca: snažni i vrlo jaki.
Na kraju utakmice će se zbrojiti s četiri zakucane lopte u bočnim trakama, šest u protupožarnim vratima, osam na drugom kvadratu mreže. Naravno, dobio je i petnaest blokova.
Ipak, ako uspije probiti čak i samo jedan napad u sredini protivničkog polja, vratit će se kući s prekrasnim osmijehom, sav zadovoljan.
5 – Sveznajući trener
Postoje treneri koji, u vrijeme igranja 6 na 6., odlaze. Dopuštaju ekipi da se izživljava, osim da povremeno dosude koju duplu loptu ili prijestup, samo kako bi spriječili da odbojka ne degenerira u nekakav čudan sport.
Drugi umjesto toga tvrde da uvijek imaju sve pod kontrolom. Ova vrsta trenera voli izmišljati apsolutno nerazumljive sustave bodovanja. Očito, izgube računicu nakon 5 minuta. Sljedećih 25 svi će igrati slučajno.
“Dakle … ima pet lopti, poen ide onima koji su stavili najmanje tri na zemlju. Prvi je servis momčadi A na timu B. Drugi je moj napad sa dizanjem, a libero dolazi u zonu i diže. Treća je jednostavna lopta od B na A, na kojoj se dizanje mora igrati samo u 7 sa srednjakom ili na 2 s korektorom. Četvrti je lopta koja se puca iz glave pratećeg voditelja a srednjak mora podići zatvorenih očiju. U petom, svatko mora igrati pjevanjem svoje omiljene pjesme glasno. Je li jasno? ”
“Naravno, treneru.”